🏃‍♂️🔌 Skrivena povezanost: Upoznajte Luku – hardver inženjera i strastvenog ultramaratonca! 🔌🏃‍♂️

🧠🏃‍♂️ Da li ste se ikada zapitali da li postoji veza između posla hardver inženjera i  hobija trčanja ultramaratona? Naš kolega Luka hardver inženjer i ultramaratonac nam je pomogao da dođemo do odgovora.


Šta je ultramaraton? Kako si došao na ideju i počeo da se baviš ovim hobijem, šta je prethodilo tome?

Ultramaraton je svaka trka koja je duža od standardnog maratona 42.195 km. Raspon trka je izuzetno širok, od 50 km na putu, do preko 300 km u divljini, na planinama, u pustinjama… Kod nas i u okruženju ultramaratoni se mogu podeliti u dve kategorije. Prva kategorija su ultramaratoni po ravnom koji se trče na kružnim stazama. Te trke mogu biti na distancu ili na vreme. Trke  na  distancu  su najčešće na 50 i 100 km, dok su trke na vreme na šest, 12 i 24 časa gde se gleda koliko takmičar može da pretrči za to vreme. Druga kategorija su takozvani trejl ultramaratoni koji se trče najčešće u planinama pri čemu je cilj preći određenu stazu.

Ideja o bavljenju ultramaratonima  mi se javila 2018. godine. Ranije sam trčao klasične atletske discipline, najčešće polumaratone i maratone i izazov mi je bio  da imam što bolji rezultat.  U međuvremenu porodica, posao i ostale obaveze zahtevale su više pažnje i tada sam shvatio da neću moći da napredujem u tim disciplinama, jer neću imati dovoljno vremena i energije za kvalitetan trening. Zato sam rešio da probam sa trejl ultramaratonima. To su trke na interesantnim mestima u planinama što znači da bez obzira na to koliko sam spreman, mogu da imam lepu avanturu. Februara 2018. godine sam počeo sa pripremama za svoj prvi ultramaraton koji je bio na planini Jadovnik avgusta iste godine.

 Koliko si imao ultramaratona i koje tek planiraš?

Do sada sam imao pet ultramaratona, Jadovnički na 111 km, tri puta Fruškogorski na 108 km i ultramaraton na Tari na 64 km. Od tih pet jedan Fruškogorski nisam uspeo da završim. Za sad planiram da učestvujem samo na trejl ultramaratonima, jer me ravni tereni trenutno ne privlače zato što se trče na kratkim kružnim stazama uglavnom od 500 do 1000 m, što me ne čini toliko motivisanim.  Za sledeću godinu imam u planu da probam ultraekstremni maraton na Fruškoj Gori od 134 km i najverovatnije ultramaraton na Jahorini. Ima dosta trka u okruženju koje bih voleo da posetim u budućnosti: Transilvanija 100 km, 100 milja Istre, Dalmacija ultratrejl, Pirin ultra 160 km u Bugrskoj, Olimp 100 km u Grčkoj i kruna svega bi bio Spartatlon u Grčkoj od 246 km.

 Da li postoje sličnosti između procesa rešavanja tehničkih problema, kao hardver inženjer i priprema za ultramaraton?

Pristup koji primenjujem u razvoju hardvera dosta je sličan onome koji koristim pripremajući se za ultramaraton. U oba slučaja je cilj dobro isplaniran sistematski proces. Na početku se isplanira šta su prioriteti. Kod hardvera se to odnosi na ključne komponente, da li je prioritet niska cena uređaja, pa se u skladu sa tim traže kompromisi kod kvaliteta, ili su cilj visoko tehnološki zahtevi bez obzira na cenu. Kod ultramaratona se to odnosi na  zahteve trke. Od dužine trke zavisi kako ću se spremati za uzbrdice, da li ću ih trčati ili hodati. Da li će biti strmih nizbrdica i kako spremiti noge za to u uslovima gde uglavnom treniram po ravnom. Početno planiranje se svodi na to kako raspoložive resurse najbolje rasporediti na zahteve. Tokom procesa javljaju se razni problemi tako da se inicijalni plan nekad menja više, a nekad manje.

 
Kako planiraš svoje vreme i postižeš balans između posla i treninga?

Kao roditelj troje dece i inženjer jasno je šta su prioriteti. Trening za ultramaraton uglavljujem u gust raspored. Trenutno treniram relativno malo, oko 6 sati nedeljno. To mi je dovoljno da završim ultramaratone, ali za ozbiljno trkanje to je baš malo. Kako vreme bude odmicalo mislim da ću moći da polako podižem vreme treninga i da se spremam za neke ozbiljnije trke. Sviđa mi se kako je američki ultramaratonac Dominic Grossman, koji je isto otac i inženjer, objasnio ulogu ultramaratona u njegovom životu: „Ultramaraton je kao neko vozilo koje mi pomaže da kroz život prolazim lakše.“

 Koje su sličnosti kada završiš projekat i ultramaraton i kako pronalaziš motivaciju u oba područja?

Drugačije se osećam kad završim projekat i ultramaraton. Kod završenog projekta osetim olakšanje i uzbuđenje, a kod završenog ultramaratona od umora ne osetim ništa. 🙂

Koji su saveti koji se mogu primeniti i u oblasti hardvera i ultramaratonu?

Treba voditi računa da proces ide u pravom smeru. Ne gubiti vreme i energiju na nevažne stvari. Uvek treba imati u vidu šta je prioritet.  Kada je reč o hardveru, važno je zadržati fokus na ključnim funkcionalnostima potrebnim za projekat, dok na dodatne funkcije koje se mogu lako implementirati ne bi trebalo gubiti vreme, a upravo to  mi je nekada oduzimalo previše vremena.  U ultramaratonu, nije potrebno ulagati toliko energije u brza trčanja, kao što sam to ranije činio pripremajući se za kraće distance. Ne treba se plašiti izlaženja iz zone komfora i odbacivanja starih navika. U hardveru ne mora uvek sve da se radi na neki uobičajen način, već treba uvek težiti poboljšanju. Nema potrebe za strahom od promene čipa koji je korišćen u prethodnim projektima . Ultramaraton je jednostavan, ali relativno nov sport. Istraživanja su svakodnevna, a samim tim najuticajniji treneri menjaju neke stare navike koje dolaze iz standardne atletike. Redovno pratim inovacije i ubacujem ih u svoj trening.