Ambicija i avantura: Ognjenova priča o balansu između posla, studija i hobija

Kako uskladiti posao, fakultetske obaveze i putovanja? To je pitanje koje često postavljaju mladi koji žele da se posvete svojoj karijeri, ali ne žele da propuste priliku da istraže svet. U potrazi za odgovorima, obratili smo se našem kolegi Ognjenu, studentu četvrte godine na Fakultetu tehničkih nauka, koji je već godinu i po dana na praksi u ARS-u, postepeno gradeći svoju strast prema razvoju firmware-a u uspešnu karijeru.

U nastavku pročitajte Ognjenovu inspirativnu priču koja ne samo da pruža odgovor na ovo važno pitanje, već takođe predstavlja motivišući primer za sve mlade koji razmišljaju o početku svoje karijere i praksi.

1. Ognjene, student si četvrte godine na FTN-u, na smeru Računarska tehnika i računarske komunikacije, a na praksi si u ARS-u već godinu ipo dana. Kako izgleda tvoja praksa i šta su tvoja zaduženja? Ispričaj nam svoje početke.

Moja praksa je započela internim projektom na kom pečem zanat, a tadašnja iteracija projekta je krenula sa mojim dolaskom na praksu. Priča mene kao firmware engineer-a praktikanta traje već godinu i po dana, što je relativno dug vremenski period za praksu. Kako vreme prolazi, osećam da stasavam kao inženjer zajedno sa projektom za koji sam zadužen. Stoga, forma moje prakse se vremenom menjala.

Na samom početku nisam bio uopšte upoznat sa razvojem embedded sistema. Samo sam bio opremljen znanjem C programskog jezika, željom da krenem da učim van fakulteta i što pre kročim u industriju. Od prvog dana sam se polako upoznavao s pregršt tehnologija vezanih za projekat, uz pratnju i smernice mentora. Hvala ti Denise, bez tebe ne bih mogao! Od softverskih tehnologija koje koristim za razvoj izdvojio bih, na primer, RTOS koji koristimo na projektu, drajvere nezavisne od platforme, napredni C, git, protokole komunikacije sa periferijama, Python, Bluetooth Low Energy… Naravno, ne bežim ni od hardvera i samim tim poznajem osnove čitanja šematika i korišćenja laboratorijske opreme. Nisam vešt pri lemilici, ali znam da “skarabudžim” dve žice!

Trenutno bih svoju praksu više definisao kao part-time posao. To podrazumeva određeni fiksni broj sati mog anganžmana nedeljno. Imam totalnu fleksibilnost što se tiče radnog rasporeda, jer mogu da radim kad god želim i to mi neprocenjivo olakšava završavanje fakultetskih obaveza. Naravno, stalni sam član na par sastanaka nedeljno vezanih za projekat i uvek proveravm chat u slučaju da je nekom iz tima potrebna moja pomoć. Takođe, kompanija ne vrši pritisak da napustim fakultet kao što mnoge druge kompanije to čine svojim praktikantima. Naprotiv, rad u ARS-u mi je omogućio da mnogo lakše položim brojne predmete jer sam se sa njihovim tematikama susreo ili na radnom mestu ili kroz savete i konsultacije sa divnim kolegama koje su uvek od pomoći.

2. Tvoj primer pokazuje da je moguće uskladiti i studije i posao, a i divan hobi koji imaš. Šta je ono u čemu uživaš?

Prva od dve stvari u kojima uživam su avanturistička putovanja na koja se upustim samo sa rancem od prtljaga. To podrazumeva odlazak u drugu zemlju, obilazak nekog grada ili regije uzduž i popreko peške i javnim prevozom, upoznavanje sa svakodnevnicom i kulturom ljudi koji žive tamo.
Druga, svakodnevnija stvar u kojoj uživam je trening u teretani, koristeći tegove. Time sam krenuo da se bavim u svojim tinejdžerskim godinama da bih sebi lepše izgledao dodavanjem mišićne mase. Time se i dalje bavim amaterski, ali iz nekih drugih, pametnijih razloga kao što su zdravlje, snaga, funkcionalnost i dugovečnost tela.

3. Da li pronalaziš da postoje neke sličnosti između tvog odabranog zanimanja i hobija? Kako ti hobiji pomažu pri obavljanju obaveza?

Mislim da za je uspešnu avanturu potrebna određena doza skiciranja glavnih tačaka i ciljeva puta, kao i umeće improvizacije tokom avanture oko detalja i onda kad nešto u stvarnosti nije baš onako kako smo zamišljali. Optimizam i dobro raspoloženje cele družine je ključno tokom svega. Što se tiče uspeha u treningu mislim da je najbitnija istrajnost, usvajanje shvatanja da se ništa ne dešava tokom noći, jer značajan pomak zahteva konstantan trud iz dana u dan. Ako nam ne ide, krucijalno je da odbacimo ego što se tiče količine tegova i preispitamo da li nam je potrebno da usvojimo novu strategiju koja će doneti više napretka. Mislim da su sve prethodno navedene stvari nužne za uspešan projekat, kao i karijeru.

Sa aspekta posla putovanja mi prvenstvenstveno pomognu tako što se sa njih vratim odmorniji i svežiji za rad. Služe mi kao siguran metod da se fizički i digitalno udaljim od fakultetskih i poslovnih obaveza. Ne postoji smisao, niti način nositi laptop i propratni hardver u rancu. Kada je reč o treningu – večernji trening je, u mom životu, deo svakodnevnice jer nosi sve opšte poznate benefite redovne fizičke aktivnosti.

4. Gde si sve bio, koje destinacije su ti posebno ostale u sećanju i zašto? I otkrij nam gde ćeš dalje?

Sa samo rancem sam za sad stigao da posetim Ujedinjene Arapske Emirate, Holandiju, Norvešku, Švajcarsku, Rumuniju, a standardno sa koferom još zemalja. Na zidu u dnevnom boravku sam zakačio grab kartu sveta i neću prestati sa putovanjima dok ne izgrebem svaku državu.

Sledeća planirana destinacija je rođendanski obilazak Rima u januaru u sopstvenom aranžmanu, jer je tamo za nijansu toplije. U tu avanturu, kao i na većinu prethodnih se upuštam sa glavnom saputnicom, partnerkom u zločinu, svojom devojkom.

5. Koji savet bi dao svojim vršnjacima?

Primetio sam da se dosta mojih vršnjaka plaši da započne prakse pre kraja fakulteta iz straha da neće imati vremena za studije ili bilo šta drugo. Oni što se svesno odluče da bi ipak da sačekaju kraj studija, ne odvajaju dovoljno vremena za neki sopstveni projekat sa svrhom učenja i ličnog napretka. Mislim da to ne treba da bude slučaj jer je sve moguće postići uz dobru organizaciju i firmu punu razumevanja!